Skip to content. | Skip to navigation

Personal tools

Navigation

You are here: Home / ŠTA? / Petra Soukupova – Na more (roman)

Čitaj

18. 09. 2022. u 21:25h Beograd, Srbija

Petra Soukupova – Na more (roman)

Petra Soukupova – Na more (roman) Soukupova P., Na more, Treći trg, Beograd, 2020.

Petra Soukupova - Na more (ilustracija)

 

Praznina. Ne misli ni na šta. Gore je nego ikada ranije. Već je velika.

Nije lako živeti bez osećanja kada zapravo nisi bez osećanja.

 

Petra Saukupova (1982) je uspešna i nagrađivana. Na more je njen prvi roman, iza koga slede druga dela. Na more je češki roman, praški. Podeljen je na tri dela. Možda je glavni junak Petr koji se dva puta ženio i imao tri kćerke i jednu usvojenu koju su prihvatili kada je drugoj ženi poginula sestra, muž i roditelji. Sve nam to biva opisano, dosada u prvom braku, bekstvo u drugi gde mu je možda bolje. Devojčice su različite, odrastaju i sticajem okolnosti u drugom delu romana zajedno idu na more. On treba da brine o svemu. Devojčice su komplikovane, od najstarije koja ima već dvadeset i tri godine i prvi put joj se dešava da nekoga voli više nego on nju, na kraju je veze i oko toga se sekira. Njena sestra je depresivna i uskoro će biti na lekovima, a završiti u Finskoj. Usvojena devojčica je debeljuca i u toku letovanja će saznati da je usvojena. Četvrta je maza, još vrlo mala i pokazuje loš karakter koji joj neće pomoći u životu. Jedu, kupaju se, ponekada su u sukobu, uglavnom im je dosadno. Mnogo su možda očekivali, ali čeka ih dosada i neće postati bliske ni tada, ni međusobno, ni sa ocem, a biće ljubomorne jedna na drugu. Najstarijoj nedostaju pravi razgovori, odvija se samo površna konverzacija. Htela bi da ocu kaže da ga voli, ali nema prilike i glupo je. Kada bi Petr bio osećajniji čovek, i kada bi više razmišljao o sebi (iako to više šteti nego što koristi), bio bi tužan zbog praznine u kojoj je ostao. To je srednja klasa, nemaju mnogo poslovnih ambicija, umorni su. Kada se deca odvajaju, uspevaju da se materijalno osamostale, nađu stan. Pristojni, površni, ničim izuzetni ljudi. Treći deo, epilog, nas iznenadi, tu ćemo saznati životne puteve niza junaka koji imaju neke veze sa glavnim likovima. Brakovi se raspadaju, živi se nekako. Deca prelaze iz kuće u kuću, ako se nisu osamostalila. Ako želimo da razumemo takav spisateljkin postupak, jedino možemo zamisliti da je tim velikim izborom likova i sudbina dala sliku života i mogućnosti koje se nekome pružaju. Usvojenica upisuje dva fakulteta da ne bi završila ni jedan jer se vezala za glumca sklonog alkoholu i počinje veselo da živi. Dečak koji nije imao nikakve đačke ambicije, samo je želeo biti rok muzičar, završava kao vlasnik lanca prodavnica ukradene robe. Stil pripovedanja je sveden, skoro da nema opisa, psihologija je uopštena. To mogu biti bilo koji ljudi. Moguće da je to i humorističko delo, Kafka je smatrao da piše smešne romane. Dobri vojnik Švejk je bio smešniji.

 Petra Soukupova

Magda je sitna, mršava klinka, plavuša, vrlo lepa i živahna. Kad bi je roditelji malo više primećivali (prezauzeti poslom koji treba da prehrani troje dece), sigurno bi bili srećni što je imaju. Ali Magde raste, a sreće baš i nema.

Petr živi u Žiškovu, u zgradi u kojoj je toalet bio zajednički za nekoliko stanova, pa kad su se preselili u zgradu na kraju grada, sa kadom u sopstvenom kupatilu, bio je to raj. Tata ne živi sa njima, samo ponekad dolazi. Petr zna da ima drugu porodicu.

Raduje se povratku kući, istovremeno joj je glupo što tako razmišlja, sada je na moru i može da radi šta god hoće, a jedino što želi je da se vrati kući.

Oboje piju, na kraju se oboje rastuže i jedno drugom se izvinjavaju, kažu mnogo stvari koje ranije nisu rekli, ali već je odavno svejedno, sada je kasno i nikome to više ne može pomoći.

U zemlji (Finska) gde gotovo nikad ne sija sunce i gde je uvek hladno, lako je biti nesrećan i razumeti taj osećaj.

 

Vesna Šejić