„Kada plivaš“ u Tivtu u nedjelju

Boka Kotorska je vjekovima bila inspiracija umjetnicima diljem svjetskog šara koji su doživjeli njenu ljepotu. Od besmrtnih Šantićevih stihova o „nevjesti Jadrana“ preko Dučićevog „lava kamenog“ do bedekera Miloša Crnjanskog ta djela postala su i do danas ostala dio kolektivne kulturne baštine i sjećanja čitavog područja koje dijeli isti jezik. Uspješni savremeni stvaraoci poput Milete Prodanovića i Nikole Malovića daju tom literarnom sazvežđu i gravitacionoj privlačnosti Boke dodatni sjaj.  Na tom tragu, kao stranac, „furešt“ po bokeški, Rastko Šejić donosi novi kvalitet u umjetnički doživljaj Boke Kotorske. Na osnovnom nivou tu je urbani jezik u susretu sa  prirodom i stvarnošću „vladikinog jezera“, bez okoštalosti epskog diskursa i uobičajenosti lingvističkog izraza koji pjesnici tradicionalnog stila zloupotrebljavaju u kontekstu Boke. Istinski ljubitelj i dugogodišnji „ljubavnik“ Boke pjesnik čini da je Boka glavni junak poeme „Kada plivaš“, sa svim svojim ljepotama i manama. Ilustracije tivatskog akademskog slikara Zorana Mujbegovića, prepoznatljivo bogatstvo „Pozornice snova“ njegovog jedinstvenog likovnog izraza, sada u detalju i svedenosti vinjeta upotpunjuju poemu potcrtavajući doživljaj pjesama i otvarajući nove dimenzije.

Na premijernom predstavljanju knjige „Kada plivaš“ u Đardinu JU Muzej i galerija Tivat u nedjelju 16. jula 2023. godine u 21 čas pored autora govoriće i recenzenti pjesnik Živojin Rakočević, koji dolazi iz Gračanice, i profesor književnosti Željko Komnenović, te književni kritičar i teoretičar Miomir Abović, a odlomke iz poeme govoriće putem video ekrana glumice Marija Medenica i Ana Rudakijević, dok će uživo stihove tumačiti glumica Marija Bergam. Izdavači knjige su Matica Boke, eminentna novosadska Izdavačka kuća „Prometej“ i Udruženje „Šta hoćeš“ iz Beograda. Biće to posljednji prateći događaj tekuće retrospektivne izložbe „Pozornica snova“ upriličene povodom pedeset godina slikarskog rada Zorana Mujbegovića.

Po riječima slikara i ilustratora knjige Mujbegovića: „Izložba „Pozornica snova“ se zatvara, a otvara se knjiga „Kada plivaš“, meni to deluje potpuno prirodno, kao jutarnji skok sa mula u naše Krtoljsko more. Čitajući rukopis koji mi je Rastko poslao, bez ikakvog dogovora o zajedničkom radu, ilustracije su nastale prirodno, sad mi se čini kao sastavni deo knjige. Iako sam kao autor, izdavač i dizajner potpisao bezmalo stotine naslova, iskreno se ponosim ovom knjigom, mislim da nas nekako vraća u srećna kreativna i originalna vremena u izdavaštvu.“

U svojoj recenziji „Kada plivaš“ Željko Komnenović je zapisao: „Krtoli i krtoljski arhipelag sa Bokom i jesu Rastkov fantastični Makondo u kome se on kroz plivanje nemilice igra, duhovito analizira, sjeća se i vraća slike djetinjstva i nudi nam hologramske projekcije Boke i bokeljske ljetnje svakodnevice. Imaginarni Markesov Buendija je izumio mašinu za pamćenje u kojoj je svakog jutra bilježio prošle događaje u svom životu, a Rastko je stihovima stvorio svoj plivački imaginarijum iz koga se ne mili izaći.“

Rastko Šejić, master ekonomije po obrazovanju, a umjetnik po pozivu, najpoznatiji je javnosti u Crnoj Gori po seriji „Boka pomorska“, čiji je reditelj i koscenarista, u kojoj direktno vidi razlog za nastanak poeme „Kada plivaš“: „Višegodišnje skoncentrisano bavljenje istorijom Boke Kotorske u stvaranju kompleksnog dela kao što je serija o admiralima i kapetanima koji su izmenili tok svetske istorije realno je stavilo pod znak pitanja moje životno iskustvo s Bokom, mojim pokojnim dedom kod koga sam dolazio leti da plivam nedeljama i mesecima od kada pamtim za sebe. Kasnije, po njegovoj smrti, moja bežanja od životnih ćorsokaka u vrleti Krtola i talase zaliva. To zapravo poetsko iskustvo sabrano je u poemi „Kada plivaš“, objašnjenju sebi zašto mi je toliko važan ovaj prostor, more i ljudi, koja je nastajala skoro celu deceniju, i sad je doživela nekakvu krajnju redakciju. Opet, neplanirano, dobar vetar me je stigao i iz Boke, u vidu Matice, i iz Vojvodine, u vidu gospodina Kolundžiej i IK Prometej, i sa Kosmeta od hristolikog Živojina, i iz Kolubarske nahije, gde je Zoran Mujbegović sada, i od braće iz moje ekipe „Šta hoćeš“ iz Beograda, i sada u rukama držim prelepu knjigu, koja punih jedara kreće među ljude. Posebno je važno što će premijerna promocija biti baš u Tivtu, jer ovo jeste zakletva svetskom moru.“

Živojin Rakočević, poznati srpski pjesnik, novinar i kulturni javni radnik iz Gračanice, zapisao je u recenziji poeme „Kada plivaš“: „Iz ovih stihova, čitalac ili pesnik, mogu i moraju plivati i pisati na dah; moraju tražiti, pronalaziti već postojeće slike ili ih pak konstruišu kratkim zamasima prema teškoj obali ili brdima vode u kojima će se igrati i umirati. U ovoj zbirci se izvor i polazišna tačka nalaze negde na sredini bokokotorskog zaliva i zato je pesnik uplašen za disanje sunca i za slike koje nikada neće videti. Šejić „ugrađuje“ lokalni kolorit, mediteransku teskobu i širinu, savršenu radost kontinentalnog sveta koji more i vodu ne razlikuje od sebe i svoga Ja. Zato borba da se udahne spokoj, da se oprosti svetu, da se bude sam, nema nikakvog smisla „Bez vere / U ljude“.“

Dule Nedeljković, beogradski romanopisac, panker i bloger, zapisao je u recenziji knjige „Kada plivaš“: „Gromoglasna vokalna bonaca Rastka Šejića, potpomognuta ilustracijama Zorana Mujbegovića savršeno je uslikano stanje duha i tela u susretu sa morskom solju i okolnim brdima. Kako se izboriti sa pučinom i tišinom. „Kada plivaš“ me je asociaralo na činjenicu da se deca najbolje osećaju u plodovoj vodi. Mi odrasli tražimo sebe u prirodi. Tu konekciju nam je autor pružio na dlanu. Sve je relativno, samo je slana voda apsolutna.“