Skip to content. | Skip to navigation

Personal tools

Navigation

You are here: Home / ŠTA? / Alberto Mangel - Stivenson pod palmama (biografija)

Čitaj

17. 07. 2020. u 20:00h Beograd, Srbija

Alberto Mangel - Stivenson pod palmama (biografija)

Mangel A., Stivenson pod palmama, Geopoetika, Beograd, 2006.

Alberto Mangel - Stivenson pod palmama (ilustracija)

 

Stvarnost je sada postala samo trag sećanja: davno poslepodne.

Kao pripovedač znate da ono što želja dozove u vašim snovima postaje deo prašine koju dodirujemo i vazduha koji dišemo.

 

Alberto Mangel je rođen u Buenos Ajresu, ali je dobar deo svoga života proveo po Evropi, na kraju se našao u Kanadi. U delu Stivenson pod palmama se pozabavio poslednjim danima Roberta Luisa Stivensona (1850-1894) pisca čija su najpoznatija dela Ostrvo sa blagom i Neobičan slučaj doktora Džekila i gospodina Hajda. U biografiji će gospodin Bejkon, lažni misionar, čovek sumnjive prošlosti, onaj koji mrzi urođenike i traži načina da im naudi, počiniti tri zlodela, tako da se mogu pripisati Stivensonu. Na ostrvu Samoi na kraju Južnog Pacifika se dešava radnja romana i kraj piščevog života. Gospodin Bejkon, inspirisan Stivensonovim romanima onako kako ih je on razumeo, će prvo silovati pa ubiti mladu lepoticu sa ostrva, zapaliti krčmu u centru grada gde će izgoreti većina posetilaca i na kraju ubiti oca lepotice i mladića koji je izgoreo, a udesiti tako da se sva nedela pripišu Stivensonu. To je engleska kolonija i belci neće biti kažnjeni. Zločinac ima motiv, veruje da  pisac tuberkulozan, iscrpljen, blizak smrti, mora mrzeti one koji imaju snage. Kaže da mu čini svojim nedelima uslugu. Inače je zavadio plemena i naveo ih na pokolje i teške zločine. Tako rascepljenost između dobra i zla koja je u osnovi razlike doktora Džekila i gospodina Hajda zadobija filozofski smisao. Delo koje se bavi zlom, bez piščeve namere može zlu poslužiti.

 

Stivenson je jednom rekao Henriju Džejmsu da želi da svojim knjigama uskrati vizuelni smisao. Čuje ljude kako razgovaraju, osećao kako delaju, i to je za njega bila definicija književnosti. Zabeležio je svoja dva književna cilja: 1. ne pridevi, 2. smrt očnom nervu.

Nostalgija je za njega predstavljala bol koji je osećao jer su mu nedostajala mesta koja ranije nikada nije posetio.

Plemena se međusobno optužuju, kad ne upiru prstom na misionare. Fank misli da nešto nije u redu sa pošiljkama pića.

Na jednom od ostrva bluzu kopna, grupa seljana je mislila da je đavo ušao u njihove prijatelje, roditelje, u njihovu braću i sestre. Zato su ih raskomadali, a druge spalili na lomači. Čak i malu decu. Izgleda da se neki misionari tajno dogovaraju sa plemenskim vračevima da zajedno izvrše činove egzorcizma. Dve božije glave su pametnije od jedne, izgleda. – I sudija se gromoglasno nasmeja.

Petroglifi u planini na stenama, jedva se sada razaznaju, potpuno su izbledeli. Samoanci tvrde da su ti napisi stari koliko i planine, da su ih ispisali bogovi kada su završili stvaranje sveta. Ali sada kada smo mi belci došli, pomeli smo i njih i njihove molitve bogovima, tako da su bogovi odlučili da izbrišu potpis sa svoga dela. Prema bogovima, za to smo krivi mi.

 

Vesna Šejić