Skip to content. | Skip to navigation

Personal tools

Navigation

You are here: Home / ŠTA? / Tomas Trofimuk – Slon na Karlovom mostu (roman)

Čitaj

16. 06. 2025. u 20:00h Beograd, Srbija

Tomas Trofimuk – Slon na Karlovom mostu (roman)

Trofimuk T., Slon na Karlovom mostu, Laguna, Beograd, 2024.

Tomas Trofimuk – Slon na Karlovom mostu (ilustracija)

 

Most: Ljudi su mi zabavni. Prvo izmisle nekog boga – zato što se osećaju usamljeno u vaseljeni, zato što ne razumeju zbog čega ne mogu da nađu hranu, zato što  ne vole misteriju, zato što očajnički žele da poveruju u nešto što je veće od njih samih – a onda pate pod stegom pravila istog tog boga koga su sami stvorili.

Svi smo mi u jednoj predstavi sa hiljadu poricanja.

Nema celovitosti bez savršenstva.

Ponekad reči ne iskazuju istinu na dostojan način.

 

Tomas Trofimuk je Kanađanin i u romanu „Slon na Karlovom mostu“ glavni i vezivni junaci su most u Pragu i slonica. Most je slavan i dugovečan, priča nam o nekim istaknutim ličnostima kroz vekove i poneku istorijsku tajnu o njima. U prvom licu nas obaveštava o sudbinama junaka, samo on nepristrasno sve vidi i zna. Slonica, u jenoj noći koja zamiriše na Afriku, napušta zoološki vrt i slonove sa kojima je bila, pa krene u avanturu. Ona traži Reku života i nije sigurna šta bi to bilo, ali kada se nađe na mostu, poremeti živote junacima romana. Njihove sudbine su ispretpletane. U prvom momentu čitanja imamo utisak da je to niz pripovesti, ali onda se pisac vešto potrudi da među njima stvori uzbudljive i ponekada strasne veze. Oni osećaju ljubav koja će se ostvariti na romantičan način, slatkim rečima, ali neki junaci gube živote. Metak ispaljen u vazduh, da slonica ne bi pregazila devojčicu, ubiće nekoga drugog. Sve to ljudi neće povezati, ali most zna. Nailazimo na alkoholičare koji traže iskupljenje, pa one koji imaju neočekivane osobine i pomoć psihijatra im je potrebna. Pratićemo nekoliko sesija psihijatrice. Tanka je linija preko koje se može preći u ludilo. Junaci čine sve da je ne prekorače, a pisac ne želi da piše tragediju. Tako kad neko strada, stvori se prostora drugome da doživi srećan kraj. Neko studira, a onda ga situacija, ili lični izbor, dovodi do potpuno drugačijih zanimanja. Čuvar zoološkog vrta se odlučio za taj posao da bi radio noću, a danju bio pisac, u prvo vreme bez inspiracije. Tek niz nelagoda koje slonica na mostu izazove će ga pokrenuti i ohrabriti. Plaćeni vojnik u Africi je studirao filozofiju i pre nego što potegne oružje razmatra dilemu da li je opravdano ubiti zločinca da bi ga sprečio da dalje unesrećuje ljude. Na kraju ipak opali metak i zapadne u posttraumatsku krizu. Balerina je pri kraju karijere, bole je kolena, ali jedini smisao je da pretvara muziku u igru. Klovn je magistar nečega, ali ipak živi kao klovn na mostu i preživljava od dana do dana, od onoga što zaradi u tom danu. Niz takvih iznenađujućih obrta i refleksivnih pasaža će Tomasa Trofimuka dovesti do situacije da bude nagrađivan pisac i cenjen i od stručne kritike i publike. Ponekada optimizam i objašnjenja podsete na knjege o samopomoći.

 

Gde je ljubav tu je i bol.

Ovaj bol ne postoji stvarno. Sve je to u tvojoj gavi. Ne postoji stvarno. Diši i proći će. Koncentriši se na disanje. Udahni. Izdahni. To je samo uobraženje, a uobraženja možeš da odbaciš. Uobraženja možeš da ignorišeš. Udahni. Izdahni.

 

Vesna Šejić