Volfgang Ot – Morski psi i male ribe
Ott Wolfgang, Morski psi i male ribe, Zora, Zagreb, 1965.
Ako mislite kaplarima pokazati svoju ranjivu stranu oni će na to mjesto stiskati svojim vojničkim čizmama.
…
Pogledaj moga oca: izvana korektan, iznutra olupina. Njemu su već u mladosti slomili kičmu, a to su i sa mnom htjeli učiniti. Zatim su ga primorali da bude ponosan na tu slomljenu kičmu.
…
Dijeliti udarce i onda kada sam zaslužuješ da ih dobijaš. Čovjek jedino treba da nastoji da poslednji zada udarac. A moral ću baciti preko palube.
Neke knjige su odlične i kada ti prekasno dođu do ruke. Volfganga Ott je već 1958. objavio raman „Morski psi i male ribe“. Pojavio se u plejadi nemačkih pisaca koji su odrastali u vrema Hitlerove vlasti i onda podigli svoj glas protiv rata, ili ideologije koja ih je kao i ceo svet skupo koštala. Od niza antiratnih dela ovo je redak glas o sudbini ratne mornarice i šta misle i sa čim se bore na ratnim brodovima, a kasnije tokom razvoja radnje i u podmornicama. Glavni junak Tajhman je počeo svoju pomorsku karijeru sa sedamnaest godina na ribarskom brodu. Detaljno upoznajemo njihova neprijateljstva, pijanke, tuče i kasnije drugarstvo koje se kali tokom ratnih poduhvata.
Ubrzo početkom rata formira se ratna mornarica u kojoj će ta generacija služiti. Sastav saboraca oko Tajhmana je raznolik, pored onih koji su otišli na more iz socijalnih razloga imamo i mlade pobunjenika protiv autoritativnih očeva, sredine u kojoj su odrastali. Jedan je grof, drugome je otac fakultetski profesor. U opasnosti okršaja, preovlađuje hrabrost i snalažljivost u odsudnom trenutku. Naš junak je izrazit i pored nedostatka slavnog porekla i temeljnog obrazovanja.
Bitna tema je i odnos komandnog kadra i posade. Svoje neveštine, neznanja, nedostatak iskustva nadomeštaju zahtevime za slepom poslušnošću. Taj nedostatak mogućnosti dijaloga dovodi do niza tragičnih odluka i posledica, mržnje između podređenih i nadređenih i možda otuda jedinstvo posade. Jedan od komandira broda, koji je uživao da ponižava i tlači, na kraju plati glavom od svojih mornara. Bio je fabrikant grudnjaka u miru i o ratnoj taktici nije znao ništa. Tako u drugom planu saznajemo kako je rat tekao i bio izgubljen uz sve geopolitičke okolnosti.
Pisac je vrlo temeljit i od ribarskog broda, preko ratnog do podmornice opisuje život na moru sa svim stručnim opisima, i grozotama tragedija. Detaljno i naturalistički su opisane sve strahote kada brod bude pogođen, kada je podmornica oborena na dno i neće se više dići. Gubi se razum od straha, glave pucaju, ljudi bivaju zgnječeni, gube ruke, noge. Sve manje je nade i podmornica koje se vraćaju u luku, ali naredbe se moraju slušati. Sumnja se ne sme pokazati. Zabranjeno je misliti. Ljudstvo nište ne zna o situaciji na frontu, ništa o uništenju Jevreja. Oni su na moru, sa dovoljno alkohola. Kada stignu u luku dok se brod remontuje, pijanče, otvorene su im javne kuće. Nemaju kontakt sa građanstvom.
Na božiću kod profesora sin dovodi svoje prijatelje. Tada dijalozi uglednih ljudi pokazuju ideološku zaslepljenost, nadu u pobedu i potajni strah, crv sumnje koji se ne sme izraziti. Hajneov otac konačno shvata u kakvom svetu živi i to studentima na predavanjima govori. Biće ubijen u logoru. Hajne popije sa Tajhmanom poslednje zalihe vina i ubije se. Posle toga Tajhman konačno počinje da sumnja, ali odlazi na poslednji put podmornicom. Kada su pogođeni, isplivali su iz dubine od pedeset metara. Na kraju preživljava njih devet. Ne znamo da li je naš junak među njima.
Upečatljiv antiratni roman. I dalje moćnici ne čitaju i bacaju svet u sigurne propasti. Ratovi ne prestaju.
Treba znati računati u paklu. I treba znati podnositi samoću.
…
Veliki đavo, kome se diviš, ukrao ti je sve, srce, savjest, razum i osjećaj, sve ti je ukrao. Mnogi tu krađu nisu primjetili, jer nisu posjedovali ništa što bi im se moglo oduzeti, bili su prazni.
Vesna Šejić
Hvala Siniši Luloviću na preporuci i pozajmici knjige.